loading...
Karanfil (lat. Dianthus caryophyllus) zeljasta je višegodišnja biljka iz porodice Caryophyllaceae, a rod broji oko 300 vrsta. Biljka ima plitak, vlaknast i razgranat korijen koji je sastavljen od većeg broja sitnog korijenja. Stabljika je uspravna i zeljasta, a može narasti do 80 cm i pri vrhu se grana. Karanfil ima uske listove linearnog ili lancetastog oblika. Rubovi listova su glatki, a vrh je najčešće ovješen. Na stabljici su raspoređeni nasuprotno, dugi su do 13 cm i mogu biti zelenosive ili plavosive boje.Cvjetovi karanfila su dvospolni, a svaki od njih je građen od najčešće pet lapova i kratke cjevaste baze. Latice imaju nazubljene rubove i široke su.
Karanfil se kultivira već oko 2000 godina, a za to vrijeme su istraženi jako precizni uvjeti za uzgoj i njegu. Njegov latinski naziv Dianthus potječe od grčkih riječi Dios – bog i Anthos – cvijet.
Uvjeti sadnje: pjeskovita ili ilovasta tla, puno svjetlosti (bez izravnog sunca)
Visina biljke: do 80 cm
Vrijeme cvatnje: od proljeća do jeseni (ovisno o vrsti)
Boja cvjetova: crvena, bijela, žuta, ljubičasta, plava ili kombinacija tih boja
Sadnja karanfila
Karanfila se uzgaja zbog svoje dekorativne vrijednosti i koristi se kao ukrasna biljka u vrtovima, kamenjarima, na gredicama, u posudama ili kao rezano cvijeće. Kod sadnje karanfila potrebno je paziti na razmak jer će kvaliteta cvijeća biti manja u gusto popunjenom prostoru, a s druge strane, ako se ostavlja previše praznog prostora, prinos će biti manji.
Sadnja karanfila obavlja se tako da se na prostor 15×15 centimetara postavlja jedna reznica. Reznice ne treba saditi preduboko jer može doći do truljenja. Kako bi stabljike bile duge i kvalitetne, na mjesto gdje je posađen karanfil ne stavlja se nikakav pokrov.
Karanfili se mogu saditi i u zaštićenom prostoru i u vrećama za rast. Kad se sade u zaštićenom prostoru, biljkama treba osigurati dovoljnu količinu svjetlosti, optimalnu vlažnost zraka i dobru ventilaciju. Ventilacija je osobito važna u ljetnim mjesecima kada treba sniziti temperaturu u stakleniku ili plasteniku. Vlažnost zraka u početku treba održavati na 85%, a kasnije se smanjuje na 65%. Važno je da biljke imaju dovoljnu količinu ugljikova dioksida jer će to povećati prinos i utjecati na kvalitetu cvjetova.
Karanfil se sadi u dobro drenirano i duboko preorano tlo (barem 60-70 cm dubine). Najbolje mu odgovaraju pjeskovita ili ilovasta tla pH vrijednosti od 5,5 do 6,5. Karanfil se može uzgajati i na glinastim i muljevitim tlima, ali ona se moraju poboljšati dodavanjem organske tvari ili komposta.
Kad je u pitanju sadnja karanfila u vrećama, ona se obavlja tako da se izdržljive plastične vreće napune kokosovim tresetom i u njega se posade sadnice karanfila.
Uzgoj karanfila
Za uspješan uzgoj karanfila u zatvorenom prostoru potrebno je voditi računa o temperaturi. Preporučena noćna temperatura tijekom zime je od 10 do 11 stupnjeva Celzijusa, a tijekom ljeta od 13 do 15 stupnjeva. Dnevne temperature trebale bi iznositi od 18 do 24 stupnja. Visoke temperature mogu dovesti do toga da se cvjetovi ne otvaraju ispravno, da budu sitniji i imaju manje latica ili da stabljika bude kraća i manje čvrsta. S druge strane, preniske temperature mogu usporiti razvoj pupova, a cijela biljka može odumrijeti kod manjih minusa.
Većina karanfila uglavnom zahtijeva puno svjetlosti i sunca, ali treba izbjegavati izlaganje izravnoj sunčevoj svjetlosti koja može izazvati opekline na listovima.
Kod uzgoja karanfila jedna od najbitnijih stvari je navodnjavanje koje se mora raditi precizno i u podjednakim količinama. Bitno je voditi računa i o pH vrijednosti vode. Sadnice se moraju dobro zaliti odmah nakon sadnje, a tijekom sljedeća dva tjedna prskaju se vodom u obliku maglice. S navodnjavanjem se započinje trećeg tjedna nakon sadnje, a količina vode će ovisiti o temperaturi tla i zraka, vrsti tla, intenzitetu svjetlosti i vlažnosti. Karanfili koji su dosegli vrhunac rasta u jednom danu trebaju 4-5 litara vode po kvadratnom metru.
Kad je u pitanju uzgoj karanfila u vrtovima i teglama, u tu svrhu se najčešće biraju vrtni klinčić (Dianthus caryophyllus), kineski karanfil (Dianthus chinensis heddewigii) ili turski karanfil (Dianthus barbatus).
Vrtni klinčić se može uzgajati sjetvom sjemena ili dijeljenjem korijena. Dijeljenje korijena u proljeće ili u jesen je jednostavniji način razmnožavanja. Kod uzgoja iz sjemena, ono se u hladnim klijalištima sije u ožujku, a na otvorenom od druge polovice travnja.
Kineski karanfil se razmnožava na isti način, a prilikom rasta formira male grmove. Može narasti do 40 cm i obilno cvjeta cijele godine. Cvjetovi ove sorte su kombinacija crvenih, ljubičastih i rozih nijansi. Turski karanfil je dvogodišnja biljka, a kao i prethodna dva, voli puno sunca i dobro drenirano tlo.
Postoji još jedna vrsta karanfila koja se češće uzgaja, a riječ je o mirisnom karanfilu. Mirisni karanfil je niska višegodišnja biljka koja je otporna na mraz. Doseže visinu od svega 10 do 20 cm i tijekom ljeta cvjeta mirisnim cvjetovima različitih nijansi ljubičaste. Mirisni karanfil može se uzgajati u vrtu i u teglama. Sadi se u laganu, svježu zemlju koja mora biti dovoljno vlažna. Svakih nekoliko tjedana potrebno ga je dobro pognojiti, a cvjetat će od proljeća do sredine jeseni. Potrebno je redovito uklanjati ocvalo cvijeće i osušene listove.
Bolesti i štetnici
Pojava i intenzitet napada raznih uzročnika bolesti češći su kad je u pitanju uzgoj karanfila u zaštićenim prostorima. Razlog su kontinuirana i intenzivna proizvodnja s malim mogućnostima primjene plodoreda, nepravilna ishrana biljaka, visoka vlažnost uzrokovana obilnom kondenzacijom i neusklađenost unutarnje temperature s vanjskim osvjetljenjem u zimskim mjesecima.
Gljive Pseudomonas caryophill, Phialophora cinerscens i Fusarium oxysporum uzrokuju oboljenja korijena i korijenovog vrata. Phialophora uzrokuje uvenuće biljke, a zaraza nastaje pri temperaturi tla od 10-20 stupnjeva i lako se prenosi. Simptomi se prvo javljaju na donjim listovima koji u početku postanu žuti, a nakon toga poprime plavoljubičastu boju. Kako bi se izbjegla ova bolest, potrebno je koristiti zdrav sadni materijal, dezinficirati tlo i pravilno koristiti fungicide.
Lišće biljaka koje su zaražene gljivom Pseudomonas caryophill prvo postaje sivkasto zeleno, zatim požuti i na kraju dođe do uvenuća lišća i cijele biljke. Gljiva može uzrokovati raspadanje korijena ili truljenje oboljelog dijela. Najveća šteta nastaje na mladim biljkama koje za vrlo kratko vrijeme propadnu. Kod starijih biljaka dolazi do usporavanja rasta i deformacije stabla. Kako bi se izbjegla pojava bolesti, treba koristiti zdrav sadni materijal, uzgajati otporne sorte i hibride i uklanjati oboljele biljke.
Gljiva Fusarium oxysporum dovodi do žućenja listova koji vrlo brzo uvenu i nakon toga cijela biljka poprimi žutu boju i uvene. Ako bolest nije zahvatila cijelu stabljiku karanfila nego samo pojedine ogranke, biljka će preživjeti, ali će dati malo cvjetova i oni će biti nekvalitetni.
Od štetnika se kod ove biljke najčešće javljaju grinje, tripsi i lisne uši. Lisne uši i tripsi sišu sok iz lišća i dovode do stvaranja pjega na stabljikama te bijelih točkica na laticama. Najopasniji štetnik je grinja crvenog pauka koji dovodi do toga da lišće blijedi i vene, a biljka postane iskrivljena i sporije raste.
Zanimljivosti o karanfilima
Karanfil, kao i većina drugog cvijeća nosi određenu poruku. Bijeli karanfil predstavlja nevinost, ljubičasti hirovitost, crveni ljubav, a žuti razočaranje.
Latinski naziv cvijeta skovao je grčki botaničar Theophrastus. Karanfil se naziva i cvijetom Zeusa jer je prema jednoj grčkoj legendi boginja Artemida na povratku sa zabave ustrijelila svirača flaute koji je zvukovima plašio životinje, ali vrlo brzo se pokajala pa je zamolila Zeusa da ubijenog svirača pretvori u cvijet.
Karanfili su se u 16. stoljeću pojavili u Engleskoj, gdje su se sadili po parkovima i vrtovima, a 1974. godine su imali ulogu u revoluciji u Portugalu koja je prozvana Revolucijom karanfila. U Francuskoj se ovaj cvijet na pogrebima daje kao znak sućuti.
Karanfili se nose i na vjenčanjima te za Majčin dan i Dan žena. Kao simbol socijalizma i radnog pokreta, crveni karanfili se u nekim zemljama nose na Međunarodni praznik rada.
U kršćanstvu postoji legenda o tome da se karanfil prvi put pojavio na mjestu na kojem su padale suze Djevice Marije dok je Isus nosio križ.
preuzeto sa: sve-za-vas.info
Nema komentara:
Objavi komentar